U srijedu, 28. travnja 2021. godine u 13.00 sati održana je peta od šest videokonferencija Udruge u okviru webinara „Digital Healthcare Policy Brunch“:

Tema 5. Upravljanje podacima u zdravstvu – od prevencije do praćenja ishoda liječenja  

O temi su govorili: Emil Franjčec, mag.ing.el., "Cisco"; Neven Trbović, "Medtronic"; prof.dr.sc. Kristian Vlahoviček, redoviti profesor na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu i osnivač biotehnološke tvrtke "Exaltum“, prof.dr.sc. Marko Jakopović, dr.med., pročelnik Zavoda za tumore pluća i sredoprsja KBC-a Zagreb te Tatjana Prenđa Trupec, mag.ing.el.MBA, konzultantica u zdravstvu. 

•  Video: OVDJE. 

 Sažetak i naglasci: 

Neven Trbović  na početku svog izlaganja naglašava da je ključan ishod liječenja, a u Republici Hrvatskoj još uvijek nema dovoljno razvijenog sustava koji bi mogao precizno pratiti stanje pacijenta.  Ishodi liječenja moraju se pratiti kroz registre u  kojima je zabilježena učinkovitost lijekova, terapije i medicinskih proizvoda. 

Nadalje, ističe da je ključno ustanoviti kakve rezultate daje procedura, kako bi Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje i bolnice imali mogućnost donositi određene zaključke na temelju konciznih podataka.   

Također pojašnjava da je praćenje ishoda liječenja značajno,  ne samo zaposlenima u zdravstvu, već i svim građanima. Relevantni podaci su potpora i temelj za potencijalno planiranje, nadolazeću reformu i kontroliranje troškova liječenja. Nastavno, konstatirao je da bi se pomoću preciznih podataka Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje omogućila reorganizacija korištenja financijskih sredstava. 

Nastavno, g. Trbović  mišljenja je da imamo vrlo dobro podlogu za razvoj smjernica jer u Centralnom zdravstvenom informacijskom sustavu Republike Hrvatske( CEZIH) određeni registri za dijabetes i karcinome postoje, a u posljednje vrijeme se uočava napredak u praćenju ishoda liječenja moždanog udara. 

Vezano za napredak sustava, napominje kako bi bilo preporučljivo podići svijest svih zaposlenika u zdravstvu o važnosti praćenja ishoda liječenja, koristeći temeljnu edukaciju i razgovore. Što se tiče zakonskih rješenja, tumači da se zakonska rješenja mogu proširiti na način da se praćenje ishoda liječenja uvede kao obveza za određene bolesti, ali da su sami podaci irelevantni, ukoliko se pravovremeno ne koriste u konkretne svrhe. 

Nadalje, ističe da je potrebno stvoriti preduvjete za financiranje te podsjeća da je Nacionalni plan za oporavak i otpornost završen te je upućen u Bruxelles. 

Zaključno, navodi podatak kako je u Europi Švedska najuspješniji primjer informatizacije zdravstvenog sustava i funkcionalnog vođenja podataka u zdravstvu, iako su prije deset godina također imali zakonskih i tehnički poteškoća, ali su sustavnim i temeljitim radom uspjeli izraditi oko sto registara bolesti. 

Tatjana Prenđa Trupec u svom izlaganju napominje kako se na planu nekih podataka ne radi dovoljno. Primjerice, još uvijek nemamo registre za posebno skupe lijekove koji bi pratili ishode liječenja, nakon čega bi se, temeljem tih podataka, mogla napraviti puno bolja preraspodjela novca i drukčije ugovaranje s nositeljima odobrenja lijekova.

Mišljenja je kako se u Hrvatskoj generira veliki broj podataka i to kvalitetnih podataka, posebno iz primarne zdravstvene zaštite, ali koji se relativno malo koriste. Hrvatska ima 2300 obiteljskih liječnika koji svakodnevno upisuju parametre koji se prate od 2014. godine, što znači da bi se svaka odluka, pa i svaka javnozdravstvena kampanja, mogla donositi i provoditi utemeljeno na tim podacima, no  to zasad nije tako.

Nastavno, navodi da će Hrvatska imati na raspolaganju 60 milijuna eura iz EU fondova, koji su već osigurani, i to upravo za e-zdravstvo i za informatizaciju, za poboljšanje kvalitete, učinkovitosti, dostupnosti itd., pri čemu su podaci glavni prioritet na razini Europske unije te bi u tom smislu trebalo skupiti sve snage i iskoristiti ovu prigodu na najbolji mogući način.

Što se tiče tehničkih pitanja, radi se na tome da se bolnice na pravi način umreže u CEZIH. Ali to će zasigurno potrajati, jer postoje velike razlike u informatiziranosti bolnica u Hrvatskoj, no ne samo između bolnica, nego čak i unutar njih, između pojedinih odjela. Također konstatira kako još nemamo umreženu hitnu medicinu, iako bi bilo iznimno korisno u slučaju hitnog pacijenta znati, primjerice, ima li metalne implantate, smije li ga se staviti na MR i sl..

Zaključno, napominje kako je integrirana zdravstvena zaštita jedna od glavnih smjernica Svjetske zdravstvene organizacije, Svjetske banke i svih aktera koji promišljaju o zdravstvu. Također podsjeća da je u Hrvatskoj još 2009. godine izgrađen CEZIH koji predstavlja jako dobru osnovu i podlogu za daljnju nadgradnju, jer puno se toga mora modernizirati i standardizirati na razini cijele zemlje. Mišljenja je da za to ne treba puno vremena, ni puno novca, pitanje je samo organizacije i određivanja prioriteta. Napominje kako projekti idu u tom pravcu i to je jedan od strateških ciljeva koji će se, uvjerena je, ubrzo ostvariti.

Prof.dr.sc. Marko Jakopović u svom izlaganju konstatira da su podaci za praćenje ishoda onkološkog liječenja iznimno bitni, no problem je što u tom dijelu podataka nema dovoljno.

Hrvatska ima jako dobar Registar za rak koji bilježi koliko je oboljelih, s kojom dijagnozom, preživljenje i mortalitet, ali ne prati ishode liječenja, niti prati lijekove i njihovu učinkovitost, a uz to nemamo ni standardiziranost postupaka liječenja. Zbog toga se događa da svaka bolnica, svaki odjel radi drugačije, jer nema podataka koji bi omogućili uvid u uspješnost primijenjenog liječenja i lijekova u pojedinoj ustanovi. Stoga je mišljenja da bi trebalo započeti standardiziranje nalaza, dijagnoza, otpusnih pisama, korištenih terapija, lijekova, i sl.

Napominje kako se na listama HZZO-a nalaze izvrsni onkološki lijekovi, pa i posebno skupi lijekovi, ali nažalost ne postoje podaci o ishodima liječenja tim lijekovima, na koje se troše znatna sredstva. S tim u svezi, iznosi da u nekim zemljama, primjerice u Austriji, pacijenti primaju po 4 ciklusa neke terapije ili imuno–terapije na trošak farmaceutskih kompanija, pa ako terapija djeluje i lijekovi se pokažu učinkovitima, tada plaćanje njihovog liječenja preuzimaju osiguravatelji. 

Prof.dr. Jakopović navodi da je Nacionalni plan protiv raka donesen prošle godine, ali već 10tak godina govori se o tome kako bi trebalo formirati nacionalnu onkološku mrežu koja bi standardizirala postupke, lijekove i ishode, s ciljem postizanja najvećih benefita za pacijente koji bi, na temelju toga, mogli odlučiti u kojoj se ustanovi žele liječiti.

Nastavno, iznosi da se u klinici u kojoj radi, „data management“ još uvijek obavlja ručno, pri čemu specijalizanti unose neke podatke, a dio podataka pribavlja se od bolničkih odjela koji ih evidentiraju izvan BIS-a, u svom sustavu i za svoje potrebe. Takav način predstavlja veliki gubitak vremena, pa bi i te postupke trebalo standardizirati, no problem je što to podrazumijeva veliki trošak koji bolnice teško mogu samostalno financirati.

Zaključno, mišljenja je kako bi za unos i obradu podataka trebalo angažirati „data managere“ odnosno IT-kadrove koji bi izabrane podatke unosili u jedan za sve isti, strukturirani i standardizirani sustav koji bi omogućio praćenje ishoda liječenja, iz čega bi dalje uslijedio stručni i znanstveni razvoj i nadgradnja, na dobrobit pacijenata.   

Prof.dr.sc. Kristian Vlahoviček u svom izlaganju konstatira kako su se tijekom pandemije bolesti COVID-19 podaci pokazali kao neophodni za javnozdravstveno praćenje, predviđanje te postupke upravljanja krizom koju nosi pandemija. Pritom, u našoj zemlji neki podaci nisu javno dostupni i ne mogu se pratiti, što predstavlja ograničenje u mogućnostima koje su nam na raspolaganju za postizanje onog što se zove „data driven decision management“ ili „rational based decisions“ odnosno racionalno upravljanje sustavom s obzirom na podatke.

Također navodi kako korist i važnost dobrog „data managementa“ nije ograničena samo na sadašnje okolnosti COVID-pandemije i slične događaje, nego vrijedi i općenito za bilo koji složeni sustav, kao što je to primjerice zdravstvo, koje može ostvariti velike koristi od kvalitetnog vođenja podataka i kvalitetne dostupnosti tih podataka za daljnje korištenje na razini administracije, ali također i znanosti. 

Zaključno, napominje kako je već sada neophodno i treba težiti tome da se u sustavu osigura komponenta „data scientista“ odnosno osoblja koje poznaje domenu informacijskih tehnologija, ali i domenu zdravstva, te koje može integrirati podatke kojima bi se u sustavu baratalo i učiniti ih lakše dostupnima za jednostavniju i bržu daljnju obradu i korištenje.

Emil Franjčec naglašava kako je do sada temelj informatizacije i praćenja ishoda liječenja ostvaren, ali je potrebno znatno više truda kako bi se ideja smatrala učinkovitom i primjenjivom.

Za istraživačke svrhe i analizu, baza podataka je bitna, ali je mišljenja kako su pacijenti i zaposlenici u zdravstvu primarni faktor. Smatra ksko je ključno da pacijenti imaju temeljan uvid u svoje liječenje, a liječnici i ostalo medicinsko osoblje detaljnu sliku o stanju pojedinog pacijenta, te naglašava kako je to svrha cijele inicijative. Ističe kako je većina podataka u eKartonu polovična ili uvedena u raznim formatima koji nisu raspoloživi i prikladni za analize. Smatra da je prvi korak definirati strategiju razvoja tih podataka.

Nastavno, konstatira da je prvi korak definirati strategiju razvoja temeljnih podataka te da tvrtka poput „Cisca“ može unaprijediti razvoj i informatizaciju navedenog.

Također iznosi podatak kako otprilike 25-30% liječenja koja su trebala biti provedena u zadnjih godinu dana, nisu mogla biti izvršena zbog pandemije bolesti COVID-19 koja je uzrokovala velike troškove te kao primjer navodi USA, gdje se u zadnja tri mjeseca dogodio veliki novčani gubitak u zdravstvu (oko 200  milijardi dolara) zbog nenaplaćenih liječenja koja su dogovorena, a nisu bila provedena.

Mišljenja je da bi trebalo angažirati financijska sredstva Europske unije za poboljšanje povezivanja informatičkog sustava, kako bi pacijenti mogli imati konkretan i detaljan uvid u svoje liječenje. Također, mišljenja je da svi podaci moraju biti dostupni, ali i strogo zaštićeni.

Zaključno, napominje da Hrvatska ima tehnološki  zastarjelu podlogu u određenim bolnicama u kojima ne postoji adekvatna standardizacija te, na temelju vlastitog iskustva, navodi kako postoje prevelike distinkcije između odjela unutar bolnice. Također upozorava kako, s takvim pristupom, ne nudimo zaposlenicima u zdravstvu mogućnost dobrog uvida u stanje pacijenta te im je samim time posao otežan.

________

Obavijest: Tema 6. webinara „Digital Health Care Policy Brunch“ pod naslovom "Zdravstvena zaštita temeljena na vrijednosti ’Value Based Healthcare’ - rješenje za financijsku održivost hrvatskog zdravstvenog sustava?" održat će se 12.05.2021. godine (srijeda), s početkom u 13.00 sati.

 _____________

Sponzori: