Dana 3. lipnja 2020. godine u 11.00 sati održana je druga od pet tjednih videokonferencija Udruge 

„Digital Healthcare Policy Brunch“:

Tema 2: Svijest o imunizaciji u doba COVID-19 - Koliko ulažemo u prevenciju?

O temi su govorili: ravnatelj HZJZ prof.dr.sc. Krunoslav Capak, ravnatelj ZZJZ Virovitičko-podravske županije, član UV HZZO-a i dopredsjednik UPUZ-a prim.mr.sc. Miroslav Venus, ravnatelj DZ Zagreb-Zapad doc.dr.sc. Miroslav Hanževački te glavna tajnica Hrvatske lige protiv raka dr. Neda Ferenčić Vrban;  razgovore je vodila Ivana Rimac Lesički, "Večernji list".

------------------------------------------------------------

SAŽECI IZLAGANJA:

Prof.dr.sc. Krunoslav Capak, govoreći o imunizaciji, napominje da cijepljenje nije stalo ni tijekom trajanja vrhunca epidemije u Hrvatskoj te je, s tim u svezi, HZJZ donio preporuke o provođenju Programa obveznog cijepljenja s obzirom na epidemiološku situaciju. U preporuci se konstatira kako nema medicinskog razloga za odgađanje redovnog cijepljenja te je stoga potrebno nastaviti provedbu primarnog cijepljenja, kao i provedbu nadoknadnog cijepljenja kod djece koja nemaju završenu primovakcinaciju. Što se tiče revakcinacije, preporučeno je da se odgodi samo do kraja svibnja, s izuzetkom djelatnosti školske medicine, gdje je neophodno kod sistematskog pregleda djeteta prije upisa u prvi razred osnovne škole cijepiti MO-PA-RU i IPV već i ranije, odnosno čim se sistematski pregledi počnu provoditi.

Također konstatira da je ove sezone dosegnut rekord u procijepljenosti stanovništva protiv gripe te se nada da će se taj trend nastaviti i dalje, s tim što će se ove godine s početkom cijepljenja nastojati započeti ranije. Vezano za cijepljenje protiv respiratornih bolesti, napominje da je cjepivo protiv pneumokoka dostupno svima i besplatno, a preporučuje se djeci, starijima i drugim rizičnim skupinama.  

Što se tiče cijepljenja protiv koronavirusa, prof.dr.sc. Capak navodi primjer istraživanja provedenog u Njemačkoj, koje je pokazalo da bi se 50% ispitanika cijepilo protiv korone kad bi cjepivo već sada postojalo, usprkos određenoj skepsi koja postoji uvijek kad se pojavi nešto novo. Taj oprez pred novim koristi pokret protiv cijepljenja (tzv. „antivaxeri“), koristeći pritom strahove i druge mehanizme kojima žele odvratiti ljude od cijepljenja. No, „evidence-based medicine“, medicina utemeljenom na dokazima, koja građanima pruža točne, istinite i  pravovremene informacije, najbolji je način stišavanja priča i strahova.

Prof.dr.sc. Capak naglašava da je cijepljenje jedna od najučinkovitijih javnozdravstvenih mjera koja je ikada izumljena i primijenjena, usprkos tome što je – kao i kod svih lijekova i terapijskih postupaka – ponekad moguć nastanak nuspojave te konstatira da su cjepiva dokazano učinkovita i sigurna.  

U svezi s ulaganjem u preventivu i izdvajanjem sredstava za preventivne programe, prof.dr.sc. Capak navodi da Hrvatska ima relativno dobar sustav javnog zdravstva koji je izgrađivan godinama, počevši od dr. Andrije Štampara i drugih prethodnika, no da je, ako gledamo u apsolutnim brojevima, ulaganje u prevenciju u Hrvatskoj još uvijek nisko, u usporedbi s drugim državama u EU. Pa tako navodi da u Hrvatskoj postotak izdvajanja iz ukupne zdravstvene potrošnje za preventivu, koja obuhvaća ne samo zavode za javno zdravstvo nego i preventivne aktivnosti u PZZ, iznosi 3,13% ukupne zdravstvene potrošnje, što je za 2018. godinu iznosilo 827 milijuna kn, dok primjerice U.K. izdvaja 5,24%, a Slovenija 3,02%.

Po podacima je razvidno da Hrvatska za preventivne aktivnosti izdvaja samo 25 eura po stanovniku, Slovenija izdvaja dva puta više, tj. 50 eura po stanovniku, a u U.K. je to čak 180 eura po stanovniku uloženih u preventivu. Stoga je mišljenja kako bi naš zdravstveni sustav trebalo usmjeravati u preventivu i izrazito poraditi na tome, jer ono što opterećuje sustav financijski i u smislu rada ustanova, to su kronične nezarazne bolesti koje su oko 90% preventabilne. Uštede ostvarene na taj način mogle bi se, s druge strane, uložiti u bolje i učinkovitije liječenje.

Zaključno, prof.dr. Capak napominje da je Europska unija svojevremeno imala slogan „switch to prevention“, što znači da bi se, skretanjem zdravstvenog sustava s financiranja liječenja posljedica kroničnih nezaraznih bolesti na financiranje njihove prevencije, učinilo puno. Također konstatira da se na tome već radi, zajedno s Ministarstvom zdravstva, ali da je potrebno učiniti još više.

Prim. mr. sc. Miroslav Venus, iznio je kako će cjepivo protiv bolesti COVID – 19 zasigurno biti nađeno, osobito jer je

riječ o interesu cijelog svijeta, no s obzirom da je za razvoj cjepiva potrebno barem oko godinu i pol, nije za očekivati da će biti izrađeno do jeseni, kada bi se mogao očekivati drugi val ove bolesti. S obzirom na navedeno, iznosi mišljenje da bi bilo korisno cijepljenje protiv gripe započeti ranije nego što je to uobičajeno.

Također, kao predsjednik Hrvatskog epidemiološkog društva Hrvatskog liječničkog zbora, iznosi mišljenje da će se Hrvatska još aktivnije uključiti u cijepljenje protiv respiratornih bolesti, sukladno preporukama Svjetske zdravstvene organizacije.

Naglašava kako je potrebno više se fokusirati na preventivne aktivnosti, a ne samo na liječenje posljedica, te da u tom smislu pojedine zemlje cijepljenjem nastoje iskorijeniti HPV. Zavodi za javno zdravstvo surađuju s obiteljskim liječnicima vezano za cijepljenje, a osobito protiv gripe, te vjeruje da će se takva suradnja nastaviti i ojačati. Nastavno, ističe kako su cjepivo i antibiotici jedni od najvećih izuma čovječanstva.

Navodi kako velik utjecaj na procijepljenost djece imaju roditelji, pri čemu su pojedini skeptični te se odlučuju na cijepljenje nakon dobivanja dodatnih informacija, a pojedini odbijaju cijepljenje temeljem vlastitih stavova o štetnosti cijepljenja, koji su nerijetko kontradiktorni i nekonzistentni. Također, iznosi mišljenje kako bi se trebale razmotriti strože sankcije za slučaj liječnika koji iznose nedokazane tvrdnje o cijepljenju.

Zaključno, ističe kako je potrebno kontinuirano i dosljedno provoditi edukacije o cijepljenju utemeljene na činjenicama i dokazima, te da se kao društvo u cjelini počnemo više okretati prema prevenciji. Tada bismo kvalitetnim mjerenjem ishoda liječenja, mogli uvidjeti sve prednosti i važnost preventivnih aktivnosti.

Dr. Neda Ferenčić Vrban, navodi da bi procijepljenost svakako trebala biti bolja te, iako prilikom cijepljenja djece kod upisa u prvi razred osnovne škole nema otpora roditelja cijepljenju, kasnije procijepljenost pada. Napominje kako se roditeljima daju detaljne informacije i upute u svezi s cijepljenjem te se nada da će stoga odaziv biti sve bolji. Također navodi da se u prosincu 2019. i siječnju 2020. započelo s prvim dozama cijepljenja na HPV, dok će druga doza biti provedena na jesen.

Nastavno, konstatira da je interes za cijepljenje u porastu, ali još nije na razini drugih europskih zemalja, usprkos tome što su osigurani svi uvjeti. S tim u svezi, mišljenja je da bi trebalo provoditi bolje informiranje i edukaciju roditelja, kako bi broj procijepljene djece porastao na zadovoljavajuću razinu. Također navodi da su pritom obiteljski liječnici od velike pomoći, primjerice kod cijepljenja na HPV, u smislu informiranja i povjerenja roditelja, te je mišljenja kako bi trebalo staviti naglasak na taj segment. S tim u svezi, iznosi prijedlog da bi, za preporučena cijepljenja za koja se traži pisana informacija od roditelja, bilo dobro kad bi samo roditelji koji ne pristaju na cijepljenje bili u obvezi dostaviti svoju odluku, jer bi se na taj način sva druga djeca mogla procijepiti i zaštiti odmah, bez čekanja.   

Prevencija je jedan od najbitnijih čimbenika u borbi protiv zaraznih i nezaraznih bolesti. Ulaganje u prevenciju nikako se ne smije smatrati „bačenim novcem“, pogotovo ne u svjetlu istraživanja vezanih za pronalazak cjepiva protiv koronavirusa, s obzirom na smrtnost i posljedice koje je ta pandemija izazvala. I stoga su preventivni nacionalni programi izuzetno bitni, kao što to pokazuju primjeri Škotske i Australije, zemalja koje će, zahvaljujući visokoj procijepljenosti, praktički iskorijeniti karcinom grlića maternice u svojoj populaciji, navodi dr. Ferenčić Vrban te zaključuje da je svaki novčić uložen u prevenciju opravdan, jer će zdravstveni sustav koji se temelji i leži na prevenciji biti jak i snažan, te financijski održiviji i racionalniji.

Doc.dr.sc. Miro Hanževački navodi kako je liječnik u primarnoj zdravstvenoj zaštiti u situaciji da pitanje provedbe

imunizacije može sagledati i iz vizure „običnog čovjeka“, budući da je svaki dan blizu ljudi te mišljenje pacijenata vezana za cijepljenje doznaje od njih samih s jedne strane, dok s druge strane o tome doznaje putem razgovora s kolegama i iz informacija koje objavljuje struka, pa s tog stajališta potvrđuje da je kalendar cijepljena doista ispoštovan, osobito u primarnoj pedijatriji koja je bila visoko na listi prioriteta i koja se trebala organizirati u otežanim uvjetima epidemije, što je uspješno izvršeno.  

S tim u svezi, također potvrđuje prisutnu problematiku podijeljenih stajališta oko samog cijepljena, pri čemu je mišljenja da epidemija nije u većoj mjeri promijenila ta stajališta – oni koji su bili uvjereni u cijepljenje, sada su to još više, a i "antivakserski" dio stanovništva čini se da je brojčano ostao isti, jedino se nada da su se možda ipak malo zamislili. Nastavno, iznosi kako bi možda trebalo provesti kvantitativno istraživanje mišljenja za i protiv cijepljenja, pa kad se cjepivo protiv korone pojavi, da o tome imamo jasnu sliku u stanovništvu.

Također, kao ravnatelj doma zdravlja, uputio je prijedlog epidemiolozima da, u svrhu nastavka povećanja uspješnosti svih cijepljenja, što više i što češće koriste liječnike u primarnoj zdravstvenoj zaštiti u smislu promicanja stajališta o cijepljenju, informiranja i edukacije stanovništva, pružanje odgovora na njihova pitanja i traženje informacija, što se posebice odnosi na uključivanje liječnika opće i obiteljske medicine.

Zaključno, navodi kako se slaže s kolegama koji spominju „starije generacije“ koje su nam u naslijeđe ostavile naš sustav javnog zdravstva i sustav domova zdravlja te stoga još jednom želi eksplicitno naglasiti kako se takav pristup i u ovoj kriznoj situaciji pokazao kao benefit za cijelo društvo i to bi svakako trebalo dalje slijediti. Nadalje, predlaže kako bi primjerice, u kontekstu razmatranja mogućnosti unaprjeđenja principa plaćanja u primarnoj zdravstvenoj zaštiti uvođenjem plaćanja po ishodima liječenja, uspješnost procijepljenosti populacije u obiteljskoj medicini mogao biti sjajan primjer ishoda liječenja.